Ličnost Boga - Članak James S. Whitea

U nastavku ćemo pregledati pamflet Jamesa Whitea pod nazivom “Ličnost Boga”. Čitajući ovaj članak, prepoznat ćemo da James White nastavlja tamo gdje je brat Loughborough stao i da proširuje i produbljuje razumijevanje koje stoji iza prve točke Fundamentalnih Principa.

Traktat Jamesa Whitea tiskan je više puta, oglašavan je 54 puta i dva puta ponovno objavljen u publikaciji Review and Herald. Njegovo gledište o ličnosti Boga bilo je dobro poznato i široko rasprostranjeno unutar adventizma. U ovom pamfletu vidjet ćemo jasnu kritiku prema idejama koje je Kellogg zagovarao u Živom Hramu.

Quotation:

ČOVJEK je stvoren na sliku Božju. ‘I reče Bog: Stvorimo čovjeka na našu sliku, nama sličnoga’. ‘Tako Bog stvori čovjeka na svoju sliku, na sliku Božju stvori ga.’ Postanak 1:26, 27. Vidi također poglavlje. 9:6; 1. Korinćanima 11:7. Oni koji poriču ličnost Boga, kažu da ‘slika’ ovdje ne znači fizički oblik, već moralnu sliku, i to čine glavnom polaznom točkom za dokazivanje besmrtnosti svih ljudi. Argument ide ovako: Prvo, čovjek je stvoren na Božju moralnu sliku. Drugo, Bog je besmrtno biće. Treće, stoga su svi ljudi besmrtni. Ali ovaj način razmišljanja također bi dokazao da je čovjek svemoćan, sveznajući i sveprisutan, i tako obukao smrtnog čovjeka u sve atribute božanstva. Pokušajmo: Prvo, čovjek je stvoren na Božju moralnu sliku. Drugo, Bog je svemoguć, sveznajući i sveprisutan. Treće, dakle, čovjek je svemoguć, sveznajući i sveprisutan. Ono što dokazuje previše, ne dokazuje ništa, stoga se stajalište da Božja slika znači njegovu moralnu sliku ne može održati. Kao dokaz da je Bog osoba, pročitajte njegove riječi Mojsiju: ‘I reče Gospod: »Evo mjesta uza me, a ti stani na stijenu. I dogodit će se, dok moja slava bude prolazila, da ću te staviti u raspuklinu stijene i svojom te rukom zakloniti dok ne prođem. Onda ću ruku svoju maknuti, pa ćeš me vidjeti odostrag; ali se lice moje ne može vidjeti.’ Izlazak 33:21-23. Vidi također poglavlje. 24:9-11. Ovdje Bog govori Mojsiju da će vidjeti njegov oblik. Reći da je Bog učinio da se Mojsiju čini kako vidi njegov oblik, kada on nema oblik, znači optužiti Boga da je uz neistinu dodao i neku vrstu mađioničarske obmane svom sluzi Mojsiju.

James S. White, PERGO 1.1; 1861

Quotation:

No skeptik misli da vidi proturječje između 11. stiha, koji kaže da je Gospod govorio Mojsiju licem u lice, i 20. stiha, koji kaže da Mojsije nije mogao vidjeti njegovo lice. Ali neka Brojevi 12:5-8 otklone poteškoće. ‘Tada Gospod siđe u stupu od oblaka, te stane na ulaz u Šator i zovne Arona i Mirjam. I njih dvoje istupiše. Onda reče: Počujte sad riječi moje: Nađe li se prorok među vama, ja, Gospod, u viđenju se njemu javljam, u snu njemu progovaram. Nije tako sa slugom mojim Mojsijem, on je vjeran u svemu domu mojemu. Ustima u usta njemu progovaram, i to jasno.’

James S. White, PERGO 2.1; 1861

Quotation:

Veliki i strašni Bog je sišao, obavijen oblakom slave. Taj se oblak mogao vidjeti, ali ne i lice koje ima blistaviju svjetlinu od tisuću sunaca. Pod tim okolnostima, Mojsiju je bilo dopušteno da se približi i razgovara s Bogom licem u lice, ili usta na usta, čak i naizgled.

James S. White, PERGO 2.2; 1861

Quotation:

Prorok Daniel kaže: ‘Gledao sam sve dok prijestolja ne bijahu zbačena i Drevnik vjekova ne sjede, odjeća mu bijaše bijela kao snijeg, a kosa na glavi njegovoj kao čista vuna; prijestolje mu kao plamenovi ognjeni, a kotači mu kao rasplamsali oganj.’ Poglavlje 7:9. ‘Gledah u noćnim viđenjima, i gle, netko nalik Sinu Čovječjemu dolažaše s oblacima nebeskim i dospije do Drevnika vjekova, i dovedoše ga preda nj, i njemu bȋ predana vlast i slava i kraljevstvo.’ Stihovi 13, 14.

James S. White, PERGO 2.3; 1861

Quotation:

Ovdje je uzvišen opis djelovanja dviju osoba; naime, Boga Oca i njegovog Sina Isusa Krista. Poreknete li njihove ličnosti, više nemate jasan smisao u ovim citatima iz Daniela. U vezi s ovim citatom pročitajte izjavu apostola da je Sin bio savršena slika osobe svog Oca. ‘Mnogo puta i na mnogo načina Bog negda progovori ocima po prorocima, a u ovim posljednjim danima progovori nama po Sinu, kojega postavi baštinikom svega, po kojemu i sazda svjetove; on, koji je odsjaj slave i savršena slika njegove osobe.’ Hebrejima 1:1-3.

James S. White, PERGO 3.1; 1861

Quotation:

Mi ovdje dodajemo Kristovo svjedočanstvo. ‘I sam Otac, koji me posla, svjedoči za mene. Niti ste čuli njegov glas ikada niti ste vidjeli njegov oblik.’ Ivan 5:37. Vidi i Filipljanima 2:6. Reći da Otac nema osobni oblik, čini se da je najizraženija kontradikcija jednostavnih izraza iz Svetih pisama.
PRIGOVOR. - ‘Bog je Duh.’ Ivan 4:24.

James S. White, PERGO 3.2; 1861

Quotation:

ODGOVOR. - Anđeli su također duhovi [Psalam 104:4], ipak oni koji su posjetili Abrama i Lota, legli su, jeli i uhvatili Lotovu ruku. Oni su duhovna bića. Tako je i Bog duhovno biće.

James S. White, PERGO 3.3; 1861

Quotation:

PRIGOVOR. - Bog je posvuda. Dokaz. Psalam 139:1-8. On je jednako na svakom mjestu kao da je na jednom mjestu.

James S. White, PERGO 3.4; 1861

Quotation:

ODG. - 1. Bog je svugdje na temelju svoga sveznanja, kao što će se vidjeti iz samih riječi Davida. Stihovi 1-6. ‘O Gospode, proničeš me i poznaješ. Ti znaš kada sjednem i kada ustanem, prozireš namisao moju izdaleka. Moju stazu i lijeganje moje ispituješ, i svi moji putovi tebi su znani. Riječ mi još nije na jeziku, kad gle, Gospode, svu je znadeš. Straga i sprijeda ti me obuhvaćaš, i ruku svoju na mene stavljaš. Ta spoznaja odveć mi je čudesna, previsoka je, dokučit’ je ne mogu.’

James S. White, PERGO 3.5; 1861

Quotation:

2. Bog je svugdje prisutan svojstvom svoga Duha, koji je njegov predstavnik, i očituje se gdje god mu se svidi, kao što će se vidjeti na samim riječima koje prigovarač navodi, a koje se spominje gore. Stihovi 7-10. ‘Kamo da odem od Duha tvojega? i kamo da od prisutnosti tvoje pobjegnem? Ako se popnem na nebo, ti si ondje; ako si u Šeolu prostrem, evo tebe. Uzmem li krila zorina, nastanim li se nakraj mora, i ondje bi me ruka tvoja vodila, i držala me desnica tvoja.’

James S. White, PERGO 4.1; 1861

Quotation:

Bog je na nebu. To smo učeni u Gospodinovoj molitvi. ‘Oče naš koji jesi na nebesima’. Matej 6:9; Luka 11:2. Ali ako je Bog jednako na svakom mjestu kao da je na jednom mjestu, onda je nebo isto toliko na svakom mjestu kao da je na jednom mjestu, i ideja o odlasku na nebo je zabluda. Svi smo na nebu; i Gospodinova molitva, prema ovoj maglovitoj teologiji jednostavno znači, Oče naš koji jesi svugdje, sveti se ime tvoje. Dođi kraljevstvo tvoje; budi volja tvoja kako na zemlji, tako i svugdje.

James S. White, PERGO 4.2; 1861

Quotation:

Opet, čitatelji Biblije su vjerovali da su Enoh i Ilija doista bili uzeti Bogu na nebo. Ali ako su Bog i nebo jednako na svakom mjestu kao na bilo kojem mjestu, sve je onda to zabluda. Oni nisu bili uzneseni. I sve što je rečeno o vatrenim kolima i vatrenim konjima, i o vihoru koji je došao da odvede Iliju na nebo, bila je beskorisna parada. Oni su samo isparili, a maglovita para prošla je kroz cijeli svemir. To je sve od Enoha i Ilije što um može shvatiti, priznajući da Bog i nebo više nisu na jednom mjestu nego na svakom mjestu. Ali za Iliju se kaže da je ‘uzišao u vihoru u nebo.’ 2 Kraljevi 2:11. O Henoku se kaže da je ‘hodio s Bogom i nestade, jer ga je Bog uzeo.’ Postanak 5:24.

James S. White, PERGO 4.3; 1861

Quotation:

Za Isusa se kaže da je s desne strane Veličanstva na visini. Hebrejima 1:3. ‘Tada Gospodin, nakon što im sve to izgovori, bȋ uzet u nebo, i sjede zdesna Bogu.’ Marko 16:19. Ali ako je nebo posvuda, i Bog posvuda, onda Kristovo uzašašće na nebo zdesna Ocu, jednostavno znači da je on išao svugdje! On je bio samo odveden tamo gdje ga je oblak sakrio od pogleda svojih učenika, a zatim ispario i otišao svugdje! Tako da umjesto lijepog Isusa, tako lijepo opisanog u oba Zavjeta, imamo samo neku vrstu bîti raspršene po cijelom svemiru. I u skladu s tom razrijeđenom teologijom, Kristov drugi dolazak, ili njegov povratak, bio bi kondenziranje ove bîti na neki lokalitet, recimo na Maslinsku goru! Krist je iz mrtvih ustao u fizičkom obliku. ‘On nije ovdje’, reče anđeo, ‘jer je uskrsnuo kao što je rekao.’ Matej 28:6.

James S. White, PERGO 5.1; 1861

Quotation:

‘I dok su išle javiti njegovim učenicima, gle, dođe im ususret Isus govoreći: »Zdravo!« A one pristupe, obujme mu noge, i poklone mu se.’ Stih 9.

James S. White, PERGO 5.2; 1861

Quotation:

‘Pogledajte moje ruke i noge,’ reče Isus onima koji su sumnjali u njegovo uskrsnuće, ‘ja sam, glavom! Opipajte me i vidite, duh nema tijela i kostiju kao što vidite da ja imam.’ ‘I to rekavši, pokaza im ruke i noge. A dok oni još od radosti nisu vjerovali i čudili se, reče im: »Imate li ovdje što za jelo?« A oni mu dadoše komad pečene ribe i meda u saću. On uzme i pojede pred njima.’ Luka 24:39-43.

James S. White, PERGO 5.3; 1861

Quotation:

Nakon što se Isus obratio svojim učenicima na Maslinskoj gori, on je bio uzet od njih, i oblak ga je primio izvan njihovih pogleda. ‘I dok su očiju uprtih u nebo gledali kako on odlazi, gle, stadoše kraj njih dva čovjeka u bijeloj odjeći, koji rekoše: »Ljudi Galilejci, što stojite i gledate u nebo? Ovaj Isus koji je od vas uzet u nebo, isto će tako doći kao što ste ga vidjeli da u nebo odlazi«.’ Djela 1:9-11. J. W.

James S. White, PERGO 6.1; 1861

James White se bori protiv ideje da je Bog samo duh, i kao takav, prisutan jednako na svakom mjestu kao na bilo kojem mjestu. On daje jasno i pozitivno svjedočanstvo iz Pisma da je Bog osobno biće; iste sentimente vidimo u spisima Ellen White.

Ellen G. White:

Moćna sila koja djeluje kroz čitavu prirodu i održava sve što postoji nije, kao što to prikazuju neki znanstvenici, samo jedno sveobuhvatno načelo, jedna pokretačka energija. Bog jeste duh, a ipak je osobno Biće, jer je čovjek stvoren po Njegovom obličju. Kao osobno biće, Bog je otkrio Sebe u Svojemu Sinu. Isus, odsjaj Očeve slave, “i savršena slika Njegove osobe” (Hebrejima 1:3), našao se na zemlji u obličju čovjeka. Kao osobni Spasitelj On je došao na svijet. Kao osobni Spasitelj On je uzašao na visinu. Kao osobni Spasitelj On posreduje u nebeskim dvorima. Pred prijestoljem Božjim u naše ime služi ‘Nalik Sinu Čovječjemu.’ Daniel 7:13.

Ed 131.5; 1903

Ellen White i pioniri adventizma napravili su razliku između pojmova ‘duh’ i ‘biće’. Bog je osobno biće, a ne samo duh. On nije jednako na svakom mjestu kao na bilo kojem mjestu, nego jena jednom mjestu više nego na drugomJohn. N. Loughborough, “\textit{Is God a Person?}” The Adventist Review and Sabbath Herald, 18. rujna 1855. On je na nebu, u svom hramu, sjedi na svom prijestolju—osobno—i svuda je prisutan preko svog predstavnika, Svetog Duha.

Evo nekoliko drugih citata sestre White koji su u skladu s pogledima pionira po pitanju ličnosti Boga:

Ellen G. White:

On [Isus] je učio da je Bog onaj koji nagrađuje pravedne i kažnjava prijestupnike. On nije bio neopipljivi duh, već živi vladar svemira. Ovaj milostivi Otac je neprestano radio za dobro čovjeka i bio je svjestan svega što se njega tiče...

3SP 47.1; 1878

Ellen G. White:

Biblija nam pokazuje Boga na Njegovom uzvišenom i svetom mjestu, ne u stanju neaktivnosti, ne u tišini i samoći, već okruženog deset tisuća puta deset tisuća i tisuće tisuća svetih bića, koji svi čekaju izvršiti Njegovu volju. Preko ovih glasnika On je u aktivnoj komunikaciji sa svakim dijelom svoje vladavine. Svojim Duhom On je svugdje prisutan. Kroz djelovanje svog Duha i svojih anđela On služi djeci ljudskoj.

MH 417.2; 1905

Ellen G. White:

Veličina Božja je za nas neshvatljiva. ‘GOSPOD je u svom svetom Hramu’ (Psalam 11:4); ipak, po svom Duhu je svuda prisutan. Ima intimno znanje o, i osobni interes za, sva djela Svoje ruke.

Ed 132.2; 1903

Ellen G. White:

Kroz Isusa Krista, Bog—ne parfem, ne nešto neopipljivo, već osobni Bog—stvorio je čovjeka i obdario ga inteligencijom i moći.

Ms117-1898.10; 1898

Nastavljajući s pamfletom Jamesa Whitea, čitamo njegovu oštru kritiku na razumijevanje Boga kao nematerijalnog. Prije toga, kratko se prisjetimo Dr. Kelloggovog argumenta daRasprave o Božjem obliku su krajnje besmisleneDr. John H. Kellogg, The Living Temple, str. 33. jer je Bogdaleko izvan našeg shvaćanja kao što su granice prostora i vremena. Vjerovao je da Božja ličnost nije ograničena na jednu lokaciju jer je Bog jednako na svakom mjestu kao na bilo kojem mjestuJames S. White, PERGO 4.3; 1861 ¹. Ako bi Bog u svojoj ličnosti doista bilo konkretno biće, imajući opipljivo tijelo, tada ne bi mogao biti prisutan jednako na svakom mjestu kao na bilo kojem mjestu i time održavati život. James White nastavlja protiv razmišljanja da je Bog nematerijalan u svojoj ličnosti.

Quotation:

NEMATERIJALNOST

Quotation:

OVO je samo drugo ime za ništavnost. To je negacija svih stvari i bića - svega što postoji. Ne postoji ni jedan djelić dokaza koji bi potvrdio njegovo postojanje. Nema načina da se manifestira bilo kojoj inteligenciji na nebu ili na zemlji. Ni Bog, ni anđeli, ni ljudi ne bi mogli pojmiti takvu supstancu, biće ili stvar. Ne posjeduje nijedno svojstvo ili moć kojom bi se moglo manifestirati bilo kojem inteligentnom biću u svemiru. Razum i analogija ga nikad ne mogu sagledati, pa čak ni zamisliti. Otkrivenje ga nikad ne otkriva, niti ijedno od naših osjetila svjedoči o njegovom postojanju. Ne može se vidjeti, osjetiti, čuti, okusiti ili namirisati, čak ni najjačim organima ili najosjetljivijim osjetilima. Nije ni tekuće ni kruto, ni meko ni tvrdo - ne može se ni širiti ni skupljati. Ukratko, ne može vršiti nikakav utjecaj - ne može ni djelovati niti se na njega može djelovati. I čak i ako postoji, ne može biti ni od kakve koristi. Ne posjeduje nijedno poželjno svojstvo, sposobnost ili upotrebu, pa ipak, čudno je reći, nematerijalnost je moderni kršćanski Bog, njegovo očekivano nebo, njegovo besmrtno ja - njegov sve!

James S. White, PERGO 6.2; 1861

Quotation:

O sektaštvo! O ateizam!! O uništenje!!! tko može uočiti fine nijanse razlike između jednog i drugog? Čine se jednakima, osim po imenu. Ateist nema Boga. Sektaš ima Boga bez tijela ili dijelova. Tko može definirati razliku? Što se nas tiče, ne vidimo razliku ni za dlaku; oboje tvrde da su negacija svih stvari koje postoje - i oboje su jednako nemoćni i nepoznati.

James S. White, PERGO 6.3; 1861

Quotation:

Ateist nema života nakon smrti ili svjesno postojanje nakon groba. Sektaš ima jedan, ali je nematerijalan, poput njegovog Boga; i bez tijela ili dijelova. I ovdje su oboje negativni i oboje dolaze do iste točke. Njihova vjera i nada iznose isto; samo je izraženo različitim pojmovima.

James S. White, PERGO 7.1; 1861

Quotation:

Nadalje, ateist nema nebo u vječnosti. Sektaš ima jedno, ali je nematerijalno u svim svojim svojstvima, i stoga je negacija svog bogatstva i supstanci. I ovdje su jednaki i dolaze do iste točke.

James S. White, PERGO 7.2; 1861

Quotation:

Budući da im ne zavidimo na posjedovanju svega što tvrde, sada ćemo ih ostaviti u mirnom i neometanom uživanju istog, i nastaviti ispitivati dio koji je još uvijek preostao prezrenom materijalistu da uživa.

James S. White, PERGO 7.3; 1861

Quotation:

Što je Bog? On je materijalna, organizirana inteligencija, koja posjeduje i tijelo i dijelove. Čovjek je stvoren na njegovu sliku.

James S. White, PERGO 7.4; 1861

Quotation:

Što je Isus Krist? On je Sin Božji, i sličan je svome Ocu, budući da je ‘sjaj slave svoga Oca i savršena slika njegove osobe.’ On je materijalna inteligencija, s tijelom, dijelovima i čežnjama; koji posjeduje besmrtno tijelo i besmrtne kosti.

James S. White, PERGO 7.5; 1861

Quotation:

Što su ljudi? Oni su Adamovo potomstvo. Sposobni su primiti inteligenciju i uzvišenje do takvog stupnja da budu uskrsnuti od mrtvih s tijelom poput onoga Isusa Krista, i posjedovati besmrtno meso i kosti. Tako usavršeni, posjedovat će materijalni svemir, to jest zemlju, kao svoje ‘vječno nasljedstvo.’ S ovim nadama i izgledima pred nama, kažemo kršćanskom svijetu koji se drži nematerijalnosti, da su dobrodošli svome Bogu - svom životu - svom nebu i svemu svome. Oni ne traže ništa osim onoga što mi odbacujemo; a mi ne tražimo ništa osim onoga što oni odbacuju. Stoga nema razloga za svađu ili sukob među nama.

James S. White, PERGO 7.6; 1861

Quotation:

Mi biramo stvarnost, opipljivu i jasnu,
Dok sektaš nestvarnost drži kao spasnu;
Svatko nek' uživa što sam odabere,
Bez zavisti, u miru, svatko svoje pobere.
Nematerijalni Bog njihova je vjera,
Za takvog Boga nemamo mi mjera;
Nematerijalno nebo njihov je dom,
U takvom mjestu ne živimo mi tom.
Zemlja i nebo naše je pravo,
I zvjezdano prostranstvo što sjaji zdravo;
Zlato i srebro, dragulji bez broja,
I tijela od mesa, to je vjera moja.
Takva je nada kad izbavi nas Bog,
Od pada Adamovog i grijeha tog;
Sve stvari bit će vječno nam dane,
Gospodnji ćemo biti sve rajske dane.

James S. White, PERGO 8.1; 1861

²

James White uspoređuje sentimente o nematerijalnom Bogu s sektaštvom, ateizmom i uništenjem. “Nematerijalni Bog” je drugi izraz za ništavnost Boga. James White nikada nije primio nikakvu kritiku od sestre White glede njegovih pogleda; naprotiv, već su bila podržana njezinim pisanjem. Mnogi tvrde da je sestra White s vremenom promijenila svoja gledišta i kasnije prihvatila doktrinu o Trojstvu, ali to nije potkrijepljeno detaljnim povijesnim činjenicama. Godine 1905., sestra White prisjeća se događaja s Dr. Kelloggom kada je, dvadeset godina prije, došao k njoj s upravo tim sentimentima o ličnosti Boga koje su James White i drugi pioniri pobijali:

Ellen G. White:

Dakle, ova tema je preda mnom već više od dvadeset godina. Moj suprug je preminuo prije dvadeset godina, i prije nego što je umro, pojavile su se stvari. Dr. Kellogg je ušao u moju sobu; zauzimala sam jednu od velikih soba u uredu kao svoj dom. Imala sam dvije ili tri sobe tamo, i on je dobio veliko svjetlo; i sjeo je i rekao kakvo je njegovo svjetlo: to su iste teorije ili zablude, iste sofisterije, koje on predstavlja, i koje je predstavio u ‘Živom Hramu.’ Rekla sam, ‘Dr. Kellogg, ja sam se s tim već susrela.’ Susrela sam se s tim kad sam prvi put krenula putovati. Susrela sam se s tim na Sjeveru; susrela sam se s tim u New Hampshireu. Vidjela sam prokletstvo njegovog utjecaja u Massachusettsu, i svjedočanstva koja su mi dana bila su izravna o tome da ne smijemo imati ništa slično tome što bi se učilo u našim crkvama. I razgovarala sam s njim. Ispričala sam povijest—nemam vremena da vam je ovdje ispričam. Ispričala sam mu povijest o tome kako je to tretirao Božji Duh, i kako mi kao narod moramo izbjeći sofisterije i zablude. A bili su to propovjednici koji su zavaravali ljude tim sofisterijama. Neću vam reći do čega su dovele—možda će to morati doći; ali neću vam sada reći do čega su dovele; ali reći ću vam do čega ove sofisterije vode: One vode do ništavnosti Krista, do ništavnosti Boga, Njegove ličnosti, i uvode,—kako da to nazovem?—neku vrstu proizvedene teorije o Bogu i Kristu.

Ms70a-1905.11; 1905

Kelloggovi sentimenti u “Živom hramu” o ličnosti Boga vode do ništavnosti Krista i ništavnosti Boga. Zašto? Jer njegovi pogledi na Boga tvrde da je Bog nematerijalan. Crkva se suočila s takvim sentimentima na početku svog djelovanja. James White pisao je o njima u svom pamfletu “Ličnost Boga”, a sestra White prisjećala se tih ranih iskustava kada su ona i njezin muž borili se protiv zablude da je Bog nematerijalni, sveprisutni duh.